SILBA - Nastavak Cetvrtog festivala paradigmatickih zbivanja «Oblaci bez vode», ljeta 2001. na Silbi bio je, kako smo kazali u prošlom broju, poremecen izuzetno jakom burom koja je ucinila 11. kolovoza. Tako je i predstava ili kako ju je organizator nazvao «predstavica» QAD - a, «Bim – bam – bum», održana 12. kolovoza paralelno s performanceom «Solaris» koji se temeljio na Liber Reshu. Rijec je o iskonskim nacinima obožavanja i uspostavljanja kontakta sa Suncem kao živim, božanskim bicem. Ono se pozdravlja i tom prigodom se misli i osjecaji izražavaju posebnim rijecima i pokretima. Dakle, moglo bi se reci, jedan performance kojega se doista moglo bez rezerve smatrati telemickim. Sve je tocke izvodio Ivan Staglicic Stax.

Usamljeni Liber Resh

    Zapocelo je s pozdravom izlazecem Suncu u uvali Sutorišce, istocni položaj. Posebno je efektno što se Sunce pri izlasku mora uzdici iznad Velebita, što je slucaj sa vecim dijelom sjeverne Dalmacije. Pojava Sunca tako uvijek kasni za astronomskim izlaskom, što su najbolje prikazali drevni graditelji Svetog Križa u Ninu. Tako je i na Silbi zapravo dan svanuo kad se Sunce pojavilo. Podnevni pozdrav izveden je na seoskoj gusterni, a zalazni na plaži Carpusina. Ponoc je obilježena na raskrižju u kvartu Prisvetunivanu. Zanimljivo je da performance nije pratila publika premda joj to nicim nije bilo onemoguceno, cak je bila i pozvana da sudjeluje zajedno s voditeljem. Zakljucak je bio da su ovi performancei bili ipak previše hermeticki za vecinom profanu publiku. No, kao ideja je ostala spoznaja da bi se slicna obožavanja ubuduce mogla održavati cešce i redovitije, kao svakodnevni dio programa pa bi se vjerojatno i za njih medu publikom pokazao povecani interes.

    No, publika je tog dana prije svega ipak bila u išcekivanju predstave «Bim – bam – bum». A pocelo je s teškocama, makar za izvodace i organizatore. Dvoje glumaca iz QAD - a, Frane Herenda i Ana Padovan, nisu se pojavili na otoku pa je osnovni scenarij morao pretrpjeti odredene izmjene. Pred velikim brojem gledatelja, «Bim – bam – bum» je izvedena u Škarpina blues baru.

    Zapocelo je preludijima Josipa Alana Gregova, na koje je uskocio Marinko Gašparov sa svojom pricom o buri i kamenu, jogurtu i kadilcima. Nakon niza improvizacija u koje se ukljucio i Stax, kao i trenutaka isprekidanih nadahnutom glazbom kako Gregova tako i one s kazetofona kojim je rukovodila Nadja Zidaric i s kojeg su se culi izabrani stavci Tiamatovog «Wildhoneya», kao i taktovi koje je na glasoviru udarao sam Gurdjijev, došlo je do kulminacije kad su svoje replike pocele govoriti Petra Lovrin i Ivana Zoric. Sve je završilo u povorki po pozornici u kojoj se vidjelo koliko je današnja duhovna scena zapravo još uvijek bliska životinjskom svijetu, što je bio i cilj ove predstave ili predstavice.

Glazba za cakre

   Može se reci da je publika dobro primila «Bim – bam – bum» koji je u osnovi kolažna predstava. Osnovnu ideju i režiju napravio je Ivan Staglicic Stax, a u predstavi se kazuju tekstovi ciji su autori P. D. Ouspensky, C. Castaneda i F. G. Ripel, dok Marinko Gašparov govori svoj tekst. Osnovna ideja djela sadržana je u bajalici koju je QAD koristio i u nekim drugim ostvarenjima (Pseudoapofis, Ararita II):

  Bim – bam – bum
  Majmun voli rum
  Rin – tin – tin
  Opija se s tim
  Nema džabe
  Ni u stare babe
  Hickory – dickory – dick

    Slijedeca tocka bio je koncert Josipa Alana Gregova pod nazivom «Sedam tonova za sedam cakri», koji je održan u Vili Bura cime je ujedno promoviran jedan novi festivalski prostor. U uvodnom obracanju publiki se obratio Sven Moro, autor projekta Vila bura govoreci o arhitektonskim osobitostima toga objekta cije su osnovne mjere 666x1111 cm. O cakrama je govorio Ivan Staglicic, a oba su se govornika okušavala i na sviranju «na gušternu» što je bila takoder jedna od osobitosti kuce, tad još u izgradnji, cija se gusterna (cisterna za vodu) mogla koristiti kao specifican glazbeni instrument. Potom je uslijedio koncert samog Gregova na klavinovi.


    Na žalost još nismo u mogucnosti objaviti fotografije s premijere Bim – bam – bum, što ce se uciniti naknadno u sklopu ovog serijala o Festivalu paradigmaticnih zbivanja.