NIN/ZADAR - Projekt «Dolazak u baštinu/Back to Heritage» koji se protekloga tjedna odvijao na prostorima Zadra, Nina, Zatona i Velebita doveo je na ove prostore lijep broj znacajnih domacih i svjetskih, ne samo likovnih, umjetnika, koji su se okupili s osnovnim ciljem reinterpretiranjem stvarlacke baštine, prispodobljene u ovom slucaju u djelu prvog hrvatskog romanopisca Petra Zoranica. Zadaca, kako je istaknuto i u samim programskim materijalima ovoga projekta, posebno zahtjevna, obzirom na povjesni kontekst zbivanja u Ninu, a donekle i u Zadru, tijekom predzoranicevskih i zoranicevskih vremena i onoga što im slijedilo pa do dana današnjega. Tako su pitanja koja je problematizirao ovaj projekt bila i ona koja se bilo zbog nacionalnog ponosa, okoštalosti akademske zajednice ili cak i najobicnijeg neznanja kod nas (pre)rijetko psotavljaju; primjerice je li Zoranicevo nasljede jednostavno nestalo s rušenjem Nina 1646. godine ili cak je li ono što on opisuje i za što se zalaže uopce ikad postojalo ili bilo tek reakcijom jednog nadarenog covjeka na ono što bismo danas nazvali «kulturnim imperijalizom» tadašenjeg vremena koji je dopirao iz Mletaka i njemackog kulturnog nasljeda.

Umjetnicka empirija

«Dolazak u baštinu» kao projekt temeljio se stoga prvenstveno na postavkama da se potraga za odgovorom na ta i slicna teška pitanja može potražiti jedino reinterpretiranjem, ponovnim išcitavanjem, onoga što smatramo Zoranicevim nasljedem. To išcitavanje mogu primjereno izvesti jedino Zoraniceve kolege po pozivu, dakle umjetnici koji ce krecuci se njegovim stazama ispitati stvar na zapravo potpuno empiricki, jedini legitiman, nacin. Odgovori koji su dobiveni tim nacinom nadilaze razine jalovih terijskih rasprava i poticuci u promatracu uporabu onih cesto zanemarivanih oruda prijemcivosti i percepcije, omogucuju premošcivanje vremenskoga procjepa koji današnje ljude dijeli od Petra Zoranica.

Metode koje su u ovom projektu primjenjene obuhvatile su obilazak mitskoga terena od Ninskih Vodica do Velebita, niz predavanja i radionica, književnu vecer s citanjem kao i više prezentacija radova koji su nastajali tijekom ovoga procesa. Autor projekta, Josip Zanki govoreci o njegovim ciljevima i o tome koliko su ostvareni kazao nam je i slijedece:

-Cilj ovoga projekta je referiranje na baštinu, na spiritualno nasljede, religijsko nasljede, duhovno nasljede kroz razlicite medije suvremene umjetnosti i razlicite kulture. Prijevod Zoranicevog djela bio ej poslan svim umjetnicima i ono što je mene posebice zanimalo jest išcitavanje tih tekstova kroz drugu kulturu. Zanimljivo je, primjerice, kako su Japanci kao pripadnici jedne druge kulture išcitali sam tekst.

Nezainteresirani profesori

Reakcije umjetnika kako na tekstove koje su dobili, tako i na prostor na kojem su se zatekli i zadace koje je pred njih psotavljalo sudjelovanje u projektu bile su jako dobre, rekao je Zanki, kojega u iznenadile neke druge pojave.

-Mogu izjaviti da me cudi kako profesori s Odsjeka povijesti umjetnosti nisu mogli doci na predavanje Vladimira Gudca za kojeg se zna što je u povijesti hrvatske avangarde i u kojemu je on obradio jednu potpuno novu teoriju pojma slike, slike kao takve, a pogotovo pojma ikone, što mislim da je dragocjeno za nekoga tko se bavi likovnom kulturom. Ili predavanje mlade kustosice Marte Kiš, koja je dala cijeli niz nepoznatih informacija o nezavisnoj sceni u Zagrebu i Hrvatskoj. A nitko se nije pojavio, isto kao što se na pjesnickoj veceri koju je vodio Roman Simic i gostovao Jurica Pavicic, pojavilo vrlo malo kolega književnika, otkrio nam je Zanki koji je inace jako zadovoljan reakcijama samih umjetnika, sudionika projekta.

-Što se tice samih umjetnika oni su jako dobro pirmili sve što je od njih zahtjevano na projektu. Primjerice, Japance je Velebit i sve ono što su snimili tamo jako oduševilo, pace, nacin na koji su reagirali na to je veoma intreresantan. Kad smo išli na Velebit, nisam vidio što oni rade, a kad je bila izvedba predstave sam se skoro šokirao koliko su oni fotografija snimili i ugradili ih u svoj rad, kazao je Zanki.

Proputovati putopis

Direktor projekta Šime Ljubicic izražava nadu da ce se ova tradicija nastaviti i da ce se za nju naci još više razumijevanja.

-Pomogli su nam Grad Zadar i Grad Nin, Tankerska plovidba i Hrvatski telekom, a posebno smo zahvalni Turisthotelu koji je omogucio smještaj. Ovo je neka vrst pretpremijere jer Zoraniceva godina je dogodine, rekao je Ljubicic koji se zalaže i za vecu nazocnost Zoranica i «Planina» u svijetu današnjice, prvenstveno kroz prepjeve ali i neke druge oblike uvodenja ninskog pjesnika i romanopisca u svijet suvremenosti.

-Organizirati put tim tragom, polazak odvade iz Nina, Vodica, preko Velebita, Dinare, Šibenika i povratak. Tako nešto organizirati na pravi nacin, bilo bi savršeno. Jer i dan danas ljudi koji razumije prostor, koji su bili na Velebitu, na pojedinim mjestima tocno vide ono što je tada Zoranic opisao, rekao je Ljubicic.

«Dolazak u baštinu» svakako je intrigantan projekt koji je doista ponudio reinterpretaciju kulturne baštine i njezinog prihvacanja na prostoru nastanka. Rjecitije od bilo kojeg komentara je to pokazala izvedba Yamamotovog buto performancea pod zidovima središnje hrvatske kultne gradevine – crkvom Sv. Križa. O tome koliko ce ovaj simbol biti prepoznat na pravi nacin – kao trijumf punoljetnog i osvještenog hrvatskog kulturnog identiteta – ovisit ce i buduci dolasci ali i polasci iz bogate kulturne baštine Nina, Zadra i mnogih drugih susjednih im mjesta.

Autor projekta, akademski slikar Josip Zanki